Dugo su se u hranu dodavale biljke i začini koji su u početku čak i zamijenili sol. Pri pripremi hrane, začinsko bilje, korijenje, voće i cvijeće biljaka i dalje se koriste kao aromatični začini koji dodaju okus bilo kojem jelu.
Porijeklo začina i njihov značaj u životu naroda svijeta
Prodor začina u Evropu iz Azije, Amerike i tropskih ostrva bio je povezan sa geografskim otkrićima. Postepeno se bilje i plodovi prekomorskih biljaka, koji su bili vrlo skupi, počeli donositi u Evropu. Ali želja za davanjem novog okusa hrani prevladala je nad visokim troškovima nepoznatih biljaka, koje su sve više ulazile u život građana Francuske, Španije, Italije i drugih zemalja. Ljudi su naučili stavljati u hranu one začine koji su bili pogodniji za meso, ribu, živinu, jela od povrća, razne juhe i proizvode od tijesta.
Začini su hrani davali ugodan i osebujan ukus i aromu, poboljšavali ukus poznatih proizvoda. Takođe, ljudi su obraćali pažnju na ljekovito djelovanje biljaka, što je bilo posebno primjetno kada se dodaje čaju, kafi i drugim pićima.
Začini su tonirali, ublažili umor ili, obrnuto, umirili i normalizirali san i živčani sistem.
Sada u velikim i specijaliziranim prodavaonicama u Rusiji možete kupiti gotovo sve što raste na različitim kontinentima. Da biste koristili brojne začine koji se prodaju u trgovinama, morate znati gdje ih staviti. Posebno sastavljeni setovi začina za meso, ribu, piletinu, kuhano vino itd.
Kuhari i hostese u restoranima kod kuće pripremaju jela koristeći lokalno i uvozno bilje i začine. Mnogo vijekova nakupilo se dovoljno informacija o tome koji se začini najbolje kombiniraju s kojim proizvodima.
Okus i korisna svojstva bilja i začina i njihova primjena
Narodi različitih zemalja jedu uglavnom one proizvode koje su stoljećima jeli njihovi djedovi i pradjedovi. Ovo se odnosi na životinjsku i biljnu hranu. Mnogo ovisi o načinu života ovog naroda. Biljke koje rastu na teritoriji različitih zemalja jedu se, od njih se pripremaju lijekovi, lijekovi, začini, infuzije.
Hrana naroda Kavkaza, Indije, Irana, Kine i drugih azijskih zemalja bogata je začinima. Na sjeveru i jugu Evrope, bilje koje raste u planinskim predjelima i nizinama stavlja se u jela, ali se često koriste i začini iz uvoza.
Pite od jabuka, koje su toliko česte u Evropi i Americi, uvijek su posute cimetom dovezenim iz Azije. Cimet se koristi za punjenje kiflica, začinjavanje jela od ribe i mesa na Kavkazu, a takođe se dodaje i kafi i čaju za ukus.
Cimet pomaže u borbi protiv vaskularnih bolesti i dijabetesa, a ima antioksidativna svojstva.
Isto se može reći i za šafran i kurkumu, koji su tako bogati azijskom kuhinjom raširenom širom svijeta. Ne samo zato što u Americi i Engleskoj, na primjer, ima mnogo imigranata iz Indije. Pilav izgleda prelijepo kada se prelije infuzijom šafrana u vodu, a okus mu postane mirisan. Kari prekida specifičan, ne uvijek ugodan ukus piletine.
Đumbir je takođe čest sastojak azijskih jela. Dobro ga je dodavati mesnim jelima, posebno đumbir dobro se slaže sa svinjetinom u kombinaciji sa limunom i belim lukom, kao i bosiljkom. Đumbir ima zaista čudesna svojstva, bolje ga je jesti svježi, a ne suvi prah. Kiseli đumbir uvijek se poslužuje uz sushi, stavljen u jela od ribe.
Uzbečki pilav neće biti tako ukusan ako u njega ne stavite kim. Zira se koristi u mnogim jelima od janjetine. Janjetina se kuha i sa ružmarinom, uz tradicionalni luk, beli luk, papriku, korijander, papriku, lovorov list i druge začine.
Mesna jela, posebno paštete od mljevenog mesa, poboljšavaju okus muškatnog oraščića. Sjeme kima, bosiljak, žalfija i menta također su uključeni u mesne večere. Govedina se brže kuha i bit će mekša ako je pospite senfom i ostavite neko vrijeme u hladnjaku.
Mnogo toga još ovisi o tehnologiji izrade jela. Okus i aroma ovise o mnogim stvarima: kuha se na brzoj ili laganoj vatri, u to vrijeme kad se u jelo stavljaju začini, gljive i povrće. Istovremeno, ukus može postati bolji ili lošiji, ili jednostavno drugačiji.
Češnjak se dodaje mnogim jelima. Kada i kako ga staviti, ovisi i o tome hoće li se okus hrane pogoršati ili poboljšati. Na primjer, u uzbekistanskom pilavu bijeli luk se stavlja u korice cijelih glava, a zatim izvlači. U mnogim azijskim jelima češnjak se brzo prži na jakoj vatri, a zatim mu se dodaje povrće i sve se to radi za 2-3 minute. Ako sve sastojke duže pirjate, okus će biti potpuno drugačiji.
