U posljednje vrijeme grašak, grah i sočivo ponovo ulaze u modu. Tome u velikoj mjeri pridonosi pojava novih tehnologija koje su eliminirale potrebu za dugotrajnim namakanjem mahunarki i ubrzale proces njihove pripreme.
Poznato je da su mahunarke jeftine, visoko hranljive i od njih se može napraviti široka paleta ukusnih jela. Ali to nisu sve vrline graška, graha ili leće. Ako želite, na primjer, izgubiti nekoliko kilograma kilograma, a pritom se ne izlagati gladnoj prehrani, obavezno uključite mahunarke u svoju prehranu. Niskokalorični su, ali zahvaljujući ugljikohidratima dobro utažuju glad.
Osnovni hranjivi sastojci
Sastav mahunarki ispunjava najstrože zahtjeve koji se mogu nametnuti samo ukusnim i zdravim proizvodima: oni su bogati biljnim proteinima, potpuni u aminokiselinskom sastavu; ugljeni hidrati, minerali i vitamini. Na primjer, 100 g graha sadrži 22 g proteina i 54 g ugljikohidrata, a 100 g graha sadrži 6 g, odnosno 8 g. Od minerala prije svega treba izolirati kalij i fosfor koji imaju važnu ulogu uloga u održavanju vitalnih funkcija tijela, a od vitamina - skupina B i vitamin PP. Mahunarke su bogate i balastnim tvarima, koje igraju stabilizirajuću ulogu u održavanju konstantnog nivoa šećera u krvi. Zahvaljujući djelovanju balastnih supstanci, smanjuje se i nivo holesterola u tijelu.
Kako pravilno čuvati i kuhati mahunarke
Na suvom, tamnom i hladnom mjestu mahunarke se mogu čuvati šest do devet mjeseci. Ako ih prethodno namočite, morat ćete kuhati mnogo manje. Također biste trebali biti svjesni da sol i kisela hrana, poput paradajza ili octa, sprječavaju omekšavanje i stoga ih je najbolje dodavati nakon što je jelo gotovo.
Grašak
Od svih mahunarki najpopularniji je grašak. Obično se prodaje kao žuti ili zeleni grašak. Visok sadržaj škroba čini grašak pomalo suhim. Najbolje djeluje za pire od krompira ili guste juhe.
Grah
Grah je najveća grupa mahunarki. Sorte uključene u nju odlikuju se značajnom raznolikošću oblika i veličina, koje se pak razlikuju i po ukusu i kvaliteti. Na primjer, bijeli grah ima blag okus i obično je jako kuhan. Stoga se od nje najčešće pravi gusta juha koja dodaje, ovisno o ukusnim preferencijama i mašti, bijeli luk, slaninu, paradajz ili druge sastojke. Crveni grah jede se pržen ili pečen, a često i kao nadjev.
Leća
Svaka sorta leće ima svoju posebnu boju i, iznad svega, veličinu. Poznate su vrste koje se odlikuju velikim, srednjim i malim veličinama sjemena. Karakterističan miris leće daje prvenstveno ljuska. A takođe, što je leća finija, to je ukusnija. Od njih se u pravilu pravi supa ili kaša.
