Kada kupujete bilo koji proizvod, lako možete provjeriti njihovu svježinu i kvalitetu izgledom. Kvalitet proizvoda kupljenih u konzerviranom obliku vrlo je teško procijeniti, jer se prodaju u zatvorenoj ambalaži. Dakle, po kojim kriterijima je sigurno reći da je konzervirani proizvod upotrebljiv?
Instrukcije
Korak 1
Prije svega, meso, riba, povrće i voće koje se prodaju u obliku konzervirane hrane izrađuju se prema posebnim tehnologijama i standardima odobrenim još u sovjetsko vrijeme. Ovi zahtjevi su jasno regulirani zakonom i pažljivo su navedeni u proizvodnim uputama.
Korak 2
Činjenica da je proizvod napravljen prema GOST standardima nužno je naznačena na konzervi s konzerviranom hranom, gdje postoje dodatne informacije o njihovom sastavu, mjestu proizvodnje i imenu proizvođača. Neki proizvođači konzervirane hrane ne pridržavaju se važećih standarda i zato uključuju biljne proteine u konzerviranu hranu, poput sojinog mesa u varivu ili drugih dodataka. Takva konzervirana hrana priprema se prema TU standardima, koji bi trebali biti napisani na naljepnici limenke uz proizvod.
Korak 3
Pored toga, trebali biste pažljivo pregledati posudu u kojoj se prodaju konzervirane namirnice. Ako se radi o staklenoj posudi, ona bi trebala biti bez ijedne pukotine, na poklopcu ne bi trebalo biti tragova hrđe, a dno posude trebalo bi biti blago udubljeno prema van. Proizvođači često označavaju rok trajanja proizvoda na dnu staklene posude. Iz tegle ne smije naopako izaći tečnost. Izgled proizvoda u takvim teglama treba biti ujednačen, bez zamućenih taloga i stranih predmeta.
Korak 4
Ako hranu iz konzerve kupujete u željeznoj konzervi, morate je pažljivo pregledati. Na etiketi mora biti naveden potpuni sastav sadržaja i specificirani standardi za proizvod, mjesto njegove proizvodnje. Do datuma proizvodnje moguće je izvući zaključak o sirovini od koje se proizvodi konzervirani proizvod. Na primjer, ako tegla zelenog graška ima datum proizvodnje u siječnju, tada je proizvod napravljen od osušenih ili smrznutih sirovina. Isto vrijedi i za prodaju konzervirane ribe, mesa i gljiva.
Korak 5
Dna metalnih limenki trebaju biti udubljena prema unutra i na njima ne smije biti tragova rđe. Ako ste pojeli takvu posudu, okrenite je ili protresite, tečnost ne bi trebala teći. Ako je mesni proizvod upakovan u željeznu limenku, na primjer u varivo, onda kada se promućka, unutra ne bi trebalo biti zvukova sličnih klokotanju. Inače, tamo ima manje mesa od onog koje je deklarirao proizvođač (prema standardima, najmanje 90% sadržaja).
Korak 6
Na limenke gvožđa ponekad se stavlja pečat proizvođača, što je obično slučaj u starijim fabrikama konzervirane hrane. Međutim, odsustvo takvog pečata ne može ukazivati na lošu kvalitetu proizvoda.
Korak 7
Na poklopcu konzerviranog proizvoda moraju biti navedeni podaci o broju asortimana i pojedinačni kod preduzeća u kojem se proizvodi. Vrlo je važno proučiti rok trajanja konzervirane hrane. Ovisno o sadržaju unutar staklenki, ovi se podaci uvijek razlikuju.
Korak 8
Ako je proizvod napravljen od voća ili povrća nepravilnog oblika, s pukotinama u ljusci i stranim nečistoćama u tegli, tada nije upotrebljiv. Isto se može reći i za riblje i mesne konzerve koje bi trebale sadržavati sirovine ujednačenog oblika, a ne drobiti se ili plutati u velikoj količini tečnosti.
