Imajući izbor između prirodne i umjetne boje, ljudi daju prednost prvoj opciji. Razlog tome je očit, ali ako, prilikom korištenja umjetne boje, kuhar može biti siguran u boju (to je napisano na pakiranju s tvari), tada je u slučaju prirodne boje situacija složenija.
Najčešće korištene boje su:
- bijela,
- crvena,
- smeđa,
- zelena,
- plava.
Iskusni kuhar može stvoriti širok spektar boja, ali kuhar početnik prvo bi trebao smisliti kako dobiti osnovne boje.
Bijela boja se dobiva od prehrambene krede u prahu, prethodno oprane krede. Pogodna je i specijalna glina, takođe u obliku praha. Jednostavnije, ali manje kvalitetne opcije bile bi upotreba mliječnih proizvoda ili šećera.
Crvena se može stvoriti od jermenske gline. Slatkiši crvenih boja i nijansi dobijaju se upotrebom soka od žutike, maline, brusnice i brojnih drugih bobica. Sirupi, vino, pa čak i repa također će pomoći u stvaranju crvene boje.
Za one koji žele dobiti smeđu boju, prikladna je ulivena jaka kafa ili izgoreni šećer. Nije ga teško pripremiti:
- Kašika pijeska stavi se u tavu.
- Šećer se kuha na jakoj vatri dok ne porumeni.
- Pola čaše vrele vode ulije se u izgoreni šećer. Smjesa se mora miješati tako da se ne stvore grudice.
- Tamna otopina treba biti ljepljiva. Filtrira se i ulije u odgovarajuću bocu.
Zelena boja dobiva se od špinata: samo trebate iscijediti sok (ručno ili mlinom za meso), dodati vodu u omjeru 1 prema 1 i prokuhati. Ako pekmezu trebate dati zelenu boju, tada je uobičajeno raditi mješavinu šafrana i indigo karmina.
U davna vremena plava boja se dobivala od određenih školjki. Danas se škrob boji kako bi se stvorila plava boja: koriste se i indigo i indigo karmin, što čini rješenje koje sliči nebu u boji.
Većina boja za početnog kuhara može oduzeti puno posla, ali krajnji rezultat će se isplatiti. Prirodne boje neće štetiti tijelu, jer ne sadrže nikakve hemijske sastojke.
